|
KULINE
Joj, kak smo se veselili
Prvi dien nože brusili
V jutro zaran smo se stali
Još je vuni bila kmica
Najprej spila se žganica
Oštri nož oča su zeli
Du koačaka kmicu kleli
Da su svinju tu zaklali
Vroaču krv su snehi dali
Da su koužu doli slekli
Deli su ju v cekar dekli
Idi prodaj koažu mala
Pa kupi kmam tam dihala
Trijeba bou za devenice
I črlene klobasice
Mati su župu žarili
Pa mesare nahranili,
Ka` su leži vino pili
Došli vujci, tece, strine
Si su došli na kuline
Juha od hajdine kaše
Možđenov i kaj več paše.
Glavetina, hren, lokuti, zelje
Bilo je pravu veselje
Na stou su došle i devenice
Vino se pilu s pevnice
Stareši su popijevali
Deca se v koutu igrali.
Da su se dimu rezišli
Rekla sneha stari mami:
Bole da smo bili sami
Skoru su nam se pojeli
Ka bumo mi ve imeli?!
Hitila je praznu zdelu
Mamu srce zabolelu
Naj se sneha ti srditi
I od kruha bumo siti.
Kata Jovan (siječanj, 2001)
|
ČUVEKU
Bormeš je tešku, jaku tešku fmreti
Z te zemlice seljačke prejti
Gda ti dojdu zadnji cajti
Gda ti sonce muora zajti
Dok ti čavle vu les nabiju
Dva kubike na te zriju
Gda ti črvi zemlu raše
Več nebreš z te kaše
Kaj si unda, samu nuča
Nebreš vun, nemaš kluča
Kaj je, čuvek, kaj se buniš
Koga vraga vezda funiš
Se si štel sam pužrieti
A ve si moral naglu fmrieti
Vrag je s tobom trje vlačil
Kud si išiu tuod si haračil
Štel si račun bez krčmara
Mislil si, bedačik, tak se vara
Z vragom si i tikve sadil
Pounu ženski po riti gladil
E pa na ti, friška figa
Naj ti črv vu riti miga
Za kaj si se tak brigal, močil
Tulike lagve vina natočil
Tulike rali zemle zoral
V redu znam da tuo si moral
Trakture nagajal kak besni
Kruh stari si jel puno pliesni
Da bi deci više zgrnul
A ve bi se v gruobu sigurno ubrnul
Kitice na gruobu ti se niesu ni puvele
Kunedu te si na se fele
Vidiš bedačik, kaj je živut, kaj živlieje
Kaj je stvarnust, a kaj so senje
Zgrtal si i rintal du zadnjuga časa
Bil si na glavi skoru bez i jednuga lasa
Pete ti se nesu još ohladile
Svaje su se bogmeš prave dogudile
Kuliku si kuomu čega ustavil
Kuliku si kuomu i kaj napravil
Celuga živuota delal si kak mraf
A ve se pitam če imel si praf
Bil si seuski fiškal, pravdaš, ludi si plačkal
Boga si ustavil, na raspelo si hračkal
A kaj si moremu če smu čuveška suorta
Pa smo živi, nesmo z morta
Naj ti dragi Božik bar tam da miera
Tešku je siem dok se fmiera
Nebremu s te kuože nikam pubeči
Saki si muora svuoj križ z sobum vleči
Žalim te, pajdaš, kaj niebreš z menum tu biti
Kaj bi si kupicu dobruga vina mogli spiti
Ni ja nieznam kaj živutni kutač mi ubrača
Tešku je biti čuvek, spod zemalskega umutača
Mortu bum i ja kak pes pud plotum zrital
Pa niebu nišči plakal niti za me pital
Kiticu cvietja i svieču na grob mi del
Če bi si tuo ipak jaku rad štel |